Dobro došli u naš početnički vodič kroz sve različite vrste motocikala. Gdje god da se nalazite na svom motociklističkom putovanju, bilo da ste tek položili ispit i tražite svoj prvi motocikl ili ste iskusan vozač sportskih motocikala koji razmišlja o promjeni, čitajte dalje i istražite bogatu raznolikost koju svijet motociklizma ima u ponudi.

Koje su različite vrste motocikala?

Podijelili smo kategorije dvotočkaša na 13 različitih tipova. Svi ovi različiti tipovi motocikala dostupni su sa različitim zapreminama motora, a svaki proizvođač može imati suptilno drugačiji pristup svakom stilu, ali 99 % motocikala se može identifikovati kao jedan od ovih 13 tipova.

Moped:

Kao opšte pravilo, novi motociklisti će se držati mašina manjeg kapaciteta dok uče, a na veće motocikle će preći tek kada steknu određeno iskustvo u vožnji.

Tradicionalno tip motocikla za početnike, moped će imati motor zapremine manje od 50 ccm. Riječ moped nastala je da opiše „motorizovani bicikl s pedalama" koji ima i pedale za bicikl i mali motor. Danas se češće koristi kao termin za opisivanje 50 ccm „step-through" motocikla (prolazite kroz šasiju motocikla da biste sjeli na njega, umjesto da prebacujete nogu preko, kao što radite kod većine drugih tipova motocikala), a ovaj motocikl možda najpoznatije proizvodi italijanska firma Vespa. Ovjekovječen u pop kulturi u filmovima kao što su „Praznik u Rimu" i „Quadrophenia", on može biti sve svima: od simbola kul stila 1960-ih do praktičnog gradskog motocikla koji je gotovo sigurno korišćen za dostavu posljednje pice koju ste naručili.

Skuter:

Skuteri, koji se takođe najčešće nalaze u gradu, mogu izgledati isto kao moped – i na njih se takođe sjeda prolaskom kroz šasiju – a ključna razlika je u tome što nisu ograničeni na motore od 50 ccm. Zapravo, Honda sada proizvodi skuter sa motorom od 750 ccm, većim od nekih pravih sportskih motocikala. Udobni, praktični, laki za vožnju i odlični za manevrisanje kroz saobraćaj, skuteri su omiljeni među gradskim putnicima širom svijeta. Ako izađete iz grada tokom dijela vaše vožnje, motori većeg kapaciteta su takođe sposobni da vas guraju brzinama za autoput. Sa potpuno automatskim mjenjačima nema kvačila ili promjene brzina o kojima treba razmišljati, samo „okreni i kreni", često dok držite grijane gripove i iza podesivog vjetrobrana; što pokazuje da proizvođači definitivno smatraju skutere motociklima za cijelu godinu, spremnim da se uhvate u koštac sa zakrčenim gradom bez obzira na vremenske prilike.

Naked:

Naked motocikli (ponekad se nazivaju i Streetfighters) dobili su ime po svom minimalističkom dizajnu. Najčešće će imati šasiju, rezervoar za gorivo i motor, bez dodatne karoserije (vjetrobrana ili oklopa); skoro kao motocikl sa kojeg je skinuta „odjeća" – otuda i naziv, Naked (ogoljen). Takođe su prepoznatljivi po svom uspravnom položaju vožnje i mogu se smatrati motociklima „početnog nivoa" za nove vozače, jer su jednostavni za vožnju, jeftiniji za kupovinu i nude odličan pogled na put ispred. Iako nisu dizajnirani za maksimalnu brzinu, zbog svoje male težine i upotrebe motora razumnog kapaciteta (600 ccm je popularna zapremina motora u ovom tipu motocikla), oni su i dalje sposobni da se kreću putem pristojnom brzinom; mada bi vas neki ozbiljno ilegalni km/h mogli natjerati da se malo jače držite za upravljače, zbog potpunog odsustva zaštite od vjetra usljed nedostatka karoserije.

Iako je jednostavnost temeljna za ovaj tip motocikla, naked sektor se mnogo razvio tokom godina i neki naked motocikli – ranije pomenuti Streetfighters – sada su suštinski veoma blizu sportskim motociklima bez oklopa, posjedujući mnoge vrhunske komponente i elektronske gedžete svojih rođaka sportskih motocikala, uz zadržavanje naked izgleda klase.

Cruiser:

Zavaljeni unazad, dok motor bruji između vaših nogu, a stopala su ispružena nadolje i blago naprijed, možete se voziti i posmatrati svijet kako prolazi. Nigdje ne žurite i putovanje je jednako važno kao i odredište. Udobno vam je, ne brine vas ubrzanje bolida Formule 1, vjerovatno nosite otvorenu kacigu i sunčane naočare, nadajući se da će vrijeme ostati lijepo.

Najčešće povezani sa čuvenim američkim proizvođačem Harley-Davidson, cruiseri su dugi i niski i prave dosta buke – i vizuelno i zvučno. Mala visina sjedišta čini ih lakim za manevrisanje, posebno s obzirom na njihovu – često prilično veliku – ukupnu težinu, a obično dolaze sa opsežnom brošurom za dodatnu opremu koja vlasnicima omogućava da pažljivo prilagode svoju vožnju. Generalno, imaće motore prilično velike kubikaže, međutim, motori su podešeni za obrtni moment – što se ponekad kolokvijalno naziva „grunt" – a ne za maksimalnu krajnju brzinu, pa iako će ubrzavati vrlo brzo, dizajnirani su ne za brzinu već za lagano gutanje kilometara; izgledajući dobro i zvučeći još bolje.

Sports/Super Sports

Na neki način, svi motocikli se vrte oko snage i brzine, nefiltriranog iskustva koje zahtijeva više vaše pažnje nego vožnja automobila i uzbuđuje na način koji je neuporediv sa bilo kojim drugim oblikom transporta. Najčistiji izraz toga nalazi se u sportskim motociklima. Agresivni u skoro svakom pogledu: položaj sjedenja, isporuka snage, ugao nagiba, buka – ovi tipovi motocikala nisu za početnike i ponekad su nemilosrdni čak i prema najiskusnijim vozačima. Sa odnosom snage i težine koji se ne srijeće ni u jednoj drugoj klasi, oni će nadmašiti sve ostale motocikle u ubrzanju, kočenju i skretanju. Ako sanjate o tome da pojurite prema horizontu, ovo su motocikli za vas. Tradicionalno dolaze u varijantama od 600 ccm (ponekad se nazivaju SuperSport) i 1000 ccm (često se nazivaju Superbike), ovi motocikli su sada toliko brzi i sposobni da zahtijevaju niz elektronskih pomagala za vozača kako bi ostali na putu. Anti-wheelie (da spriječi podizanje prednjeg točka pri ubrzanju) i kontrola trakcije (ograničavanje snage na zadnji točak kako bi se izbjeglo proklizavanje) su osnove, ali sportski motocikli sada redovno imaju elektronske dodatke koji su prije samo nekoliko godina bili rezervisani isključivo za trkačke motocikle. Zapravo, većina ovih motocikala će biti dizajnirana za trke ili izvedena iz nekog oblika takmičenja, pri čemu su najočiglednije paralele Svjetski Superbike i Svjetski SuperSport šampionati, gdje motocikli moraju blisko odgovarati Superbike i SuperSport modelima koje svako može kupiti za drumsku upotrebu.

Još jedan nivo elitniji, sa još većom brzinom i nevjerovatnim performansama – i ilegalni za drumsku upotrebu – su „prototip" sportski motocikli, od kojih se najekstremniji trkaju u MotoGP-u, kategoriji trka koja nam je donijela najpoznatijeg motociklistu od svih, Italijana Valentina Rossija.

Sa težinom na zglobovima i nogama podvučenim ispod vas na visokim osloncima za noge, kako bi se osigurao dobar klirens pri nevjerovatnim uglovima nagiba koje možete postići, sportski motocikli nikome nisu pojam udobnosti. Dizajnirani za upotrebu u kratkim naletima, nude malo ili nimalo kompromisa po pitanju udobnosti, nemaju kapacitet za nošenje prtljaga, a često čak ni sjedište za suvozača. Često ofarbani u neku vrstu trkačkih boja, moderni sportski motocikli pripadaju stazi i ponekad su pomalo nemilosrdni na javnim putevima.

Mnogi proizvođači prepoznaju da je stil sportskog motocikla koristan za prodaju publici svih uzrasta, pa mogu imati motocikl manje zapremine motora koji bi se mogao klasifikovati kao sportski motocikl, ali ni približno nije dinamičan kao njihovi pandani od 600 ccm ili 1000 ccm.

Adventure

Adventure motocikli postoje od ranih 1980-ih, ali su doživjeli ogroman porast popularnosti u 2000-im, nakon hvaljene i izuzetno popularne TV serije Long Way Round. U njoj su filmska zvijezda Ewan McGregor i prijatelj Charlie Boorman odlučili da obiđu svijet na motociklima, noseći samo ono što su mogli ponijeti. Uz mješavinu drumske vožnje, vožnje po makadamu i pune off-road vožnje, Adventure motocikl treba da obezbijedi snažan, uspravan položaj vožnje; veliki hod vješanja kako bi apsorbovao kakav god teren bio; velike rezervoare za gorivo za putovanja na duge staze; kapacitet za skladištenje alata i opreme i kramponaste off-road gume kako biste osigurali da se možete snagom izvući iz rijeke u koju ste upravo uvezli. Često će ovi motocikli imati ojačanja šasije i zaštitne barove, jer možete očekivati da ćete s vremena na vrijeme ispustiti motocikl dok prelazite negostoljubiv teren; kao i veoma snažna prednja svjetla, tako da bez obzira na kašnjenja tokom dana, i dalje možete vidjeti dok vozite u noć i konačno postavite svoj kamp pod zvijezdama.

Međutim, ne morate da se vozite preko pustinje Gobi da biste koristili Adventure motocikl; sve karakteristike koje ih čine odličnom mašinom za vožnju preko podnožja planinskog vijenca podjednako važe i za vozače koji se nikada ne udaljavaju daleko od javnih puteva. Izuzetno su popularni kao touring motocikli; sa svojim kapacitetom za prtljag, odličnim položajem vožnje za duge dane u sedlu, robusnom pouzdanošću, velikim dometom i dominantnim prisustvom na putu, privlače mnoge vozače u Adventure sektor koji nikada ne planiraju da idu off-road.

Tourer

Vozite se drumom širom Evrope? Ovo je motocikl za vas. Sa veoma udobnim položajem vožnje dizajniranim da minimizira napor na upravljačima, čak će i sjedište za suvozača biti raskošno, često sa naslonom, a ponekad čak i grijano. Sa velikim rezervoarom za gorivo i ugrađenim kapacitetom za skladištenje prtljaga u karoseriji, ovaj tip motocikla će vas odvesti od Marseja do Milana, brzo i udobno. Touring motocikli će imati velike prednje oklope da skrenu vjetar i vremenske prilike oko vas, tako da sjedite ušuškani u nekoj vrsti vazdušnog mehura, sa tako malo buke vjetra da ovaj tip motocikla ponekad ima stereo uređaj, tako da možete slušati svoju muziku dok krstarite. Izuzetno mekan zadnji ovjes pegla najgore neravnine na površini puta, a štedljivi – ali snažni – motori znače da je moguća višečasovna vožnja u sedlu bez zaustavljanja radi goriva ili istezanja nogu. Nešto duže međuosovinsko rastojanje nego kod sportskog motocikla ili Sports Tourera znači stabilnost kao stijena pri brzini na autoputevima, ali može značiti da zahtijevaju više truda za promjenu pravca na krivudavom putu. Pravi „gutači kilometara", motori touring motocikala, iako i dalje snažni, biće optimizovani za efikasnost i domet, osiguravajući da morate manje puta stajati radi goriva. Touring motocikli osiguravaju da na odredište stignete što opušteniji i bez stresa, bez obzira na to koliko je putovanje trajalo.

Sports Tourer

Slično kao i Tourer, ovaj tip motocikla je podešen za prelaženje velikih udaljenosti – ali ovog puta sa malo više sportskog fokusa. Koristeći nešto bržu verziju motora Tourera i sa malo agresivnijim položajem vožnje, ovaj motocikl će vas odvesti od pustinje do planina, a zatim vam omogućiti da se vozite pomalo huliganski uz samu planinu. Sportskiji fokus je prisutan u većini aspekata u odnosu na njegovog touring brata, uključujući sportskije kočnice, čvršći ovjes i gume koje su orijentisane ka pružanju malo više prianjanja, radije nego dugovječnosti koju favorizuju gume normalnih touring motocikala. Jedan poznati italijanski Sports Tourer, Ducati ST2/4, imao je auspuh koji je mogao da mijenja položaj u zavisnosti od toga gdje i kako ste ga vozili. Dugi autoputevi? Auspuh je mogao da zauzme nizak položaj sa strane motocikla. Jurcanje po planinskim putevima? Pomjerite auspuh nagore da ne bi strugao po površini puta dok motocikl potpuno naginjete.

Razumljivo, Sports Tourer je motocikl na koji prelaze mnogi vozači sportskih motocikala kako stare, jer nudi veliki dio performansi sportskog motocikla na koji su navikli, ali uz veliku udobnost Tourera.

Classic

Classic je širok pojam, ali grubo govoreći, pokriva motocikle starije od 30 godina, što znači da se čak i sportski motocikli iz ranih 1990-ih sada mogu smatrati „klasicima". Međutim, čak i ako se motocikli iz ranih 1990-ih tehnički klasifikuju kao klasici, šire govoreći, ovaj tip vintage motocikla odnosio bi se na motocikle iz dalje prošlosti; motocikle iz vremena kada su fotografije bile crno-bijele, koji možda imaju kurblu, „pea-shooter" auspuhe, motor manje snage (po modernim standardima) i povremeno curenje ulja. Klasični motocikli će ponuditi impresivnije iskustvo u fizičkim detaljima mašine, sa svojom ogoljenom inženjerskom jednostavnošću koja nudi vezu sa svakim pulsom i vibracijom motora, bez obzira na veličinu. Dolazeći sa razumijevanjem da se nekim danima moraju nagovarati da ožive, oni su kao puška sa jednim metkom u poređenju sa današnjim laserski vođenim projektilima.

Većina velikih modernih proizvođača pravila je motocikle još 50-ih i 60-ih godina – Honda i BMW, da nabrojimo dva giganta industrije – ali su mnogi manji proizvođači dolazili i odlazili sa motociklističke scene u godinama nakon toga. Brendovi kao što je BSA – koji je krajem 1950-ih i 1960-ih bio najveći proizvođač motocikala na svijetu – odavno su nestali iz prodajnih salona i sada samo popunjavaju male oglase: „15 pažljivih vlasnika i samo jedno manje curenje ulja…" Grozničavo ih kupuju i prodaju entuzijasti i ljubitelji koji cijene njihovu jednostavnost i iskustvo posjedovanja iznad bilo koje pojedinačne izvanredne karakteristike.

Retro:

Retro je potpuno moderan motocikl, ali stilizovan da izgleda tačno kao mašine iz ere klasičnih motocikala. Imate sav stil i osjećaj klasika, ali sa modernim motorima, modernom pouzdanošću i modernom elektronikom. Retro motocikli uživaju u sve većem udjelu na tržištu prodaje novih motocikala posljednjih godina, privlačeći ljude koji se sjećaju vožnje ovakvih motocikala u svojoj mladosti, ali možda nemaju želju ili strpljenje da održavaju pravi klasik i popravljaju ta curenja ulja. Ovi tipovi motocikala bi se možda mogli kategorisati kao vintage osjećaj sa modernom pouzdanošću.

Off Road/Motokros/Dirtbikes

Ovaj tip motocikla je dizajniran za upotrebu isključivo van puta. Ogroman hod vješanja, visoko sjedište, mala težina i uzak profil – dizajniran je za jurnjavu kroz šume i staze ili takmičenje na namjenski izgrađenim motokros stazama. Sa velikim kramponastim gumama za optimalno prianjanje na rastresitim ili blatnjavim površinama, ovi motocikli imaju motore manjeg kapaciteta, sa eksplozivnim ubrzanjem i bez razmišljanja o maksimalnoj brzini ili udobnosti. Agilnost i otpornost su ključni jer će dirt bike često skakati preko prepreka, što je aspekt njihovog dizajna koji prirodno dovodi do toga da se koriste kao „kaskaderski" motocikli na moto-sajmovima, sa vozačima koji mogu da rade salto unazad sa rampi ili preskaču ogromne prepreke. Ako imate žarku želju da preskočite Veliki kanjon ili da stignete sa jedne strane šume na drugu, ovo je tip motocikla na kojem to treba da uradite.

Dual Sports

Dual Sports motocikli su motocikli koji se udobno koriste i na putu i van njega. Slični su na neki način Adventure motociklima, iako će obično imati manji motor; ovaj tip motocikla zauzima sredinu za ljude koji žele motocikl koji će im omogućiti off-road vožnju, ali ih neće iznevjeriti ako moraju da voze i po putu. Dug hod vješanja i velika visina sjedišta odražavaju prave off-road motocikle, ali sa gumama orijentisanim na put i nešto udobnijim sjedištem, ovi motocikli takođe mogu preći putnu kilometražu bez previše problema i malo su udobniji pri brzini od čistokrvnih MX motocikala.

Custom (13.1 chopper, 13.2 bobber, 13.3 café racer 13.4 rat)

Ovaj tip motocikla je možda najteže precizno opisati jer će, po svojoj prirodi, custom motocikli biti prilagođeni tačno onako kako pojedinac želi. Sektor tržišta za ljude koji sami prave svoje motocikle u garaži ili koji kupuju ograničena izdanja „specijala" koje prave butik kompanije; vlasnici cijene svoj individualizam.

Podijeljeni u podkategorije, custom motocikli će obično biti chopperi, bobberi, café raceri ili rat motocikli.

13.1) Chopperi su obično zasnovani na cruiserima, ali sa veoma naglašenim karakteristikama. Tako položaj vožnje podrazumijeva noge ispružene potpuno naprijed i izdužene upravljače koji štrče nagore kao bikovski rogovi, ponekad do te mjere da ih je čak prilično teško koristiti. Prednji točak motocikla biće gurnut daleko naprijed, a graditelji će koristiti zadnju gumu ogromnog profila (širine) bez zadnjeg ovjesa. Nisu udobni niti laki za vožnju – ovi motocikli su isključivo stvar imidža i prisustva na putu.

13.2) Bobberi mogu pratiti svoje porijeklo do 1920-ih i 30-ih godina kada su američki kupci Harley-Davidsona počeli da skidaju višak djelova sa svojih motocikala kako bi uštedjeli na težini. Radeći po određenoj formuli, koja je uključivala skraćivanje blatobrana, spuštanje sjedišta i često skraćivanje međuosovinskog rastojanja (dužine motocikla), ovi „bob-poslovi" postali su još popularniji nakon Drugog svjetskog rata. Vojnici koji su se vraćali iz rata koristili bi svoje iskustvo u održavanju vojnih vozila da prilagode svoje motocikle u ovom bobber stilu. Sada već dugo uspostavljen kao popularna estetika, mnogi mejnstrim brendovi uključuju bobbere u svoj asortiman.

13.3) Café raceri svoje porijeklo duguju rokerskoj kulturi 1960-ih u Velikoj Britaniji. Kupovani su standardni motocikli, a zatim su im najčešće pomjerani upravljači i oslonci za noge kako bi se stvorio aerodinamičniji položaj vožnje za postizanje veće maksimalne brzine. Na motorima se takođe moglo raditi, ali visoki položaj nogu i niski položaj upravljača su ono što izdvaja café racera, uzimajući utilitarniji motocikl i čineći ga uzbudljivim.

13.4) Rat motocikli su takođe zasnovani na određenom izgledu, ali u njihovom slučaju to je skoro odsustvo bilo kakvog specifičnog definisanog izgleda ono što identifikuje motocikl kao rat. Neuredan, minimalno održavan, često djelimično popravljen neadekvatnim ili čudnim djelovima, ovaj tip motocikla je skoro namjerno loš, pijući sa izvora koji kaže da ništa nije pogrešno i da treba samo da radite ono što želite. Nema grešaka i motocikli se ne izvinjavaju što izgledaju kao da su izvučeni sa otpada.